futurologija (lat. futurus: budući + -logija), disciplina koja se bavi čovjekovom budućnošću; istražuje i predviđa mogućnosti tehnološkog i društvenog razvoja. Ossip Flechtheim, osnivač futurologije, definirao ju je (1943) kao »znanost o kretanju civilizacije koja ima revolucionarni, složeni i alternativni karakter«. Osnovni je medij futuroloških istraživanja i predviđanja vrijeme, a cilj je davanje kratkoročnih i dugoročnih prognoza, uz postavljanje rokova ostvarenja, te razmatranje posljedica predviđenih događaja. U vrijeme kada futurologija još nije bila utemeljena kao znanstvena disciplina, pisci znanstvene fantastike (J. Verne, H. G. Wells i dr.) anticipirali su mnoga tek nedavno realizirana dostignuća znanosti. Danas se futurologijom bave interdisciplinarni timovi vrhunskih znanstvenika u tehnički prikladno opremljenim institutima (posebno u SAD-u, Japanu, zapadnoeuropskim zemljama). U futurološkim djelima prisutne su različite teorijske koncepcije i filozofski svjetonazori, a često i specifični politički pristupi sadašnjosti i budućnosti. Futurološki scenariji predviđaju ishode koji proizlaze iz sve veće kompleksnosti suvremenih društava, a glavne su teme gospodarski. rast, znanstveno-tehnički napredak i brze društvene promjene te njihov utjecaj na čovjeka i prirodu. Ekološka kriza i nagao razvoj biotehnologije izazivaju duboke i teško kontrolirane posljedice kojih predviđanje osnažuje etičku dimenziju futurologije. Najistaknutiji su predstavnici futurologijske misli A. Ch. Clarke, Dennis Gabor, Herman Kahn, Bertrand de Jouvenil i Robert Jungk. (→ rimski klub)
