struka(e):

geosinklinala (geo- + sinklinala), produžen, labilan i kontinuiran sedimentacijski prostor litosfere s debelim kompleksom uglavnom morskih naslaga između kontinentskih blokova. Dužina mu je obično mnogo veća od širine. U geološkoj prošlosti u geosinklinalama su nastajali planinski vijenci kao posljedica orogenetskih pokreta. U prvoj se fazi nakupljaju u geosinklinali velike količine sedimenata, koji zajedno sa strujanjem magme na bokovima geosinklinale uzrokuju neprekidno spuštanje dna. Tako se neprestano obnavlja prostor za akumulaciju novih sedimenata s kopna. Zbog spuštanja dna geosinklinale sedimenti dolaze u područje visoke temperature, pa se njihov obujam povećava, nastaju metamorfoze i različiti poremećaji, koji su pojačani magmatskim provalama. Usporedno s tim povećava se i tlak sa strane kontinentskih blokova, što uzrokuje nabiranje i rasjedanje slojeva, nove magmatske provale i konačno izdizanje gorskih vijenaca na mjestu nekadašnjega geosinklinalnog mora. Na taj način nastalo je potkraj silura Kaledonsko gorje u sjeverozapadnoj Europi, u karbonu Hercinsko gorje u zapadnoj i srednjoj Europi, a tijekom tercijara Alpe, Dinaridi, Pireneji, Himalaja i dr.

Citiranje:

geosinklinala. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/geosinklinala>.