gimnastika (grč. γυμναστıϰή, prema γυμνάζεıν: vježbati), sustav odabranih tjelesnih vježbi, katkad uz uporabu pomagala i sprava, kojima je svrha razvoj, povećavanje i održavanje čovjekovih motoričkih sposobnosti, postizanje okretnosti, gipkosti, brzine i koordinacije pokreta, snage i izdržljivosti te jačanje zdravlja. Među specifičnim vrstama gimnastike ističu se natjecateljska, funkcionalna, estetska i primijenjena gimnastika. Natjecateljska gimnastika obuhvaća športsku gimnastiku, ritmičko-športsku gimnastiku i športsku akrobatiku. Funkcionalna gimnastika naziva se i medicinskom, terapeutskom i korektivnom, a njome se nastoji popraviti tjelesno stanje organizma narušeno bolešću, deformitetom, ozljedom, ili pak jednostranošću rada. Estetska ili ritmička gimnastika omogućuje oblikovanje skladnih ritmičkih pokreta uz glazbu, često i s pomoću rekvizita (lopta, vrpca, obruč, čunj i dr.). Primijenjena gimnastika služi za razvijanje posebnih sposobnosti potrebnih za pojedine športske grane, npr. za skijanje.
Gimnastičkim vježbama u najširem smislu bavili su se davno prije Krista narodi Kine, Indije, Egipta i dr. Kao sustav tjelesnog odgoja gimnastika se razvila najprije u antičkoj Grčkoj, posebno u gimnazijima, kao dio odgoja i postizanja skladna tjelesnoga razvoja. Velik poticaj gimnastici dale su antičke obredne svetkovine, koje su se razvile u velike manifestacije, a među njima su bile i olimpijske igre. Otkako su se antičke olimpijske igre prestale održavati, gimnastika je ponovno oživjela tek u doba renesanse. U XVIII. st. pojavili su se sustavi tjelesnog odgoja prema utvrđenim pravilima, od kojih su se u XIX. st. razvili nacionalni gimnastički sustavi kao Lingov u Švedskoj, Jahnov u Njemačkoj, Tyršev (sokolski) u Češkoj i dr.
U Hrvatskoj se gimnastika razvijala pod utjecajem sokolskoga gimnastičkog sustava. Zahvaljujući sokolskomu pokretu, počela se redovito odvijati nastava tjelesnog odgoja, koja je od 1874. u hrvatskim osnovnim školama postala obvezna. Prvo sokolsko društvo u Hrvatskoj osnovano je iste godine u Zagrebu pod imenom Hrvatski sokol. Prvo nadmetanje održano je u Zagrebu 1877., a 1890. pokrenut je časopis Gimnastika. Ubrzo su se sokolska društva počela osnivati i u drugim hrvatskim gradovima. Natjecanja u gimnastici obvezno su bila u programu sokolskih sletova. Hrvatski sokolski savez primljen je 1907. u članstvo Međunarodne gimnastičke federacije. Gimnastička vrsta Hrvatskoga sokola sudjelovala je 1911. na svjetskom prvenstvu u športskoj gimnastici, što je bio prvi nastup, pod vlastitom zastavom, jedne hrvatske športske reprezentacije na velikome međunarodnom natjecanju. Gimnastički savez Hrvatske utemeljen je 1948. Od 1951. gimnastičari su djelovali u sklopu Saveza za tjelesni odgoj Partizan Hrvatske. Samostalni gimnastički savez ponovno je osnovan 1962. U Zagrebu je 1957. održana gimnaestrada, a 1982. Svjetski kup u gimnastici. U posljednje vrijeme ostvareni su značajni rezultati. Filip Ude je u disciplini konj s hvataljkama osvojio tri srebrne medalje (europsko prvenstvo 2008., OI 2008., svjetsko prvenstvo 2014) te srebrnu medalju na parteru na Mediteranskim igrama 2009., a Marijo Možnik srebrnu i zlatnu medalju na europskim prvenstvima 2012. i 2015. u vježbi na preči te broncu na svjetskom prvenstvu 2014. Osobito se istaknuo Tin Srbić koji je u istoj disciplini na svjetskom prvenstvu 2017. osvojio zlatnu, a 2019. srebrnu medalju te srebro na europskome prvenstvu 2019.