golosjemenjače (Gymnospermae), skupni naziv za one biljke iz odjeljka sjemenjača (Spermatophyta) kojima se sjemeni zametci nalaze otvoreno na plodnim listovima ili ograncima osi. Time se bitno razlikuju od kritosjemenjača, u kojih se sjemeni zametci razvijaju zatvoreni u plodnici. S obzirom na papratnjače, osim tvorbom sjemenoga zametka, razlikuju se golosjemenjače znatnom redukcijom gametofita i skrivenom izmjenom generacija. Golosjemenjače su drvenaste biljke, a drvo je građeno od traheida (→ traheje i traheide). Izuzevši izumrle Bennettitinae cvjetovi su jednospolni, a oprašivanje je u pravilu vjetrom. Ta je skupina biljaka imala na Zemlji mnogo veće značenje u biljnom pokrovu od sredine perma do donje krede, tj. u razdoblju koje se naziva mezofitik ili »doba golosjemenjača«. Danas na Zemlji raste oko 1000 vrsta golosjemenjača. U hrvatskoj flori pripada toj skupini petnaestak autohtonih vrsta, npr. obična borovica, obična smreka, vitka jela, crni bor, tisa, dok se druge uzgajaju, npr. čempres, ariš, japanska kriptomerija, kanadska čuga, ginko, libanonski cedar. Pretke golosjemenjača valja tražiti među primitivnim devonskim papratnjačama iz kojih su se razvile preko »pragimnosperma«. Dok su se prije u okviru odjeljka sjemenjača (Spermatophyta) ravnopravno kao dva pododjeljka izdvajale golosjemenjače i kritosjemenjače, danas se smatra da su se golosjemenjače razvijale u dvije zasebne skupine. Zato se u sustavu sjemenjača, uz kritosjemenjače, izdvajaju kao zasebna dva pododjeljka: 1. rašljaste, odnosno igličaste golosjemenjače (Coniferophytina, Pinicae) s dva razreda (Ginkgoatae i Pinatae) i 2. perastolisnate golosjemenjače (Cycadophytina, Cycadicae) s četiri razreda (Lyginopteridatae ili Pteridospermae, Cycadatae, Bennettitatae i Gnetatae ili Chlamydospermae). Od njih prvi i treći razred predstavljaju izumrle skupine, a u ostala dva održali su se do danas malobrojni reliktni rodovi kao »živi fosili« (npr. Cycas).
