heroj (grč. ἥρως: junak, smion ratnik), u grčkoj mitologiji, polubog, čovjek polubožanskoga podrijetla poput Herakla, Eaka, Radamanta i dr. Heroji su i obični ljudi koji su zbog svojih zasluga doživjeli apoteozu, poput mitskih Dedala, Tezeja i osobito utemeljitelja gradova, te postali nižim božanstvima, zaštitnicima plemenâ, pokrajinâ, naseljâ, udrugâ, slično rimskim larima. U carsko se doba herojima nazivaju obogotvoreni rimski carevi. Na pilskim pločicama od XVI. do XIII. st. pr. Kr. zabilježen je (pismom linear B) najstariji do sada poznati spomen kulta herojâ među Grcima. Značajnijim su se herojima gradili herooni (ἡρῶα), maleni hramovi s kultnim likom, stolom za prinesene jestvine, oltarom za paljenje tamjana; o njihovim su se svetkovinama obavljali vrlo svečani obredi popraćeni nadmetanjima, najčešće pješačkim ili konjaničkim utrkama te nadmetanjem u trčanju s bakljama (λαμπαδηδρομία).
