heterija (grč. ἑταıρεία: društvo, prijateljstvo).
1. U antičkoj Grčkoj, naziv za različita tajna ili polutajna politička, vjerska ili vojnička društva. U Ateni su postojale heterije kao politički organi oligarhijskih stranaka, a od kraja V. st. pr. Kr. kao organizacije oporbe.
2. U Bizantu je heterija naziv za vojsku u carevoj gardi, sastavljenu od plaćenika stranoga podrijetla kojima je zapovijedao heterijarh.
3. U novijoj grčkoj povijesti, naziv za tajna politička društva potkraj XVIII. i na poč. XIX. st. Po uzoru na talijanska karbonarska društva, prvu grčku heteriju okupio je 1796. u Beču pjesnik Rigas Velestinlis. Svrha joj je bila da buđenjem nacionalnog helenskog osjećaja potakne Grke da se oslobode osmanske vlasti i obnove veliku Heladu. Rigasovim uhićenjem u Trstu i njegovom smrću heterija se 1798. raspala. Istovjetne političke ciljeve imala je Filiki Eterija (Philikḗ Etaireía [filiki' eteri'ja]: Društvo prijatelja), osnovana 1814. u Odesi, koja je, pod vodstvom (od 1820) Aleksandrosa Ipsilantisa, 1821. stala na čelo nacionalnog oslobodilačkog pokreta Grka. Godine 1894. grčki časnici osnovali su društvo Etniki Eterija (Ethnikḗ Etaireía [eϑniki' eteri'ja]: Nacionalno društvo), koje je pomagalo ustanak na Kreti (1896).
