struka(e):

homonimija (grč. ὁμωνυμία: istoimenost), pojava da se dvije ili više riječi različita podrijetla i različita značenja jednako pišu ili jednako izgovaraju. Takve se riječi nazivaju homonimima. Homonimija može biti potpuna ili apsolutna, npr. bor (vrsta četinjače) i bor (kemijski element), lak (lagan) i lak (premaz) ili sud (posuda) i sud (pravna ustanova), a može biti i djelomična ili relativna. Kod djelomične, može biti riječi o homofoniji, tj. jednakom izgovoru a različitu pisanju, npr. višnja (voćka) i Višnja (žensko ime) ili francuski sain (zdrav) i saint (svet) ili homografiji, tj. jednaku pisanju, ali različitu izgovoru, npr. lȕk (biljka) i lûk (dio oružja) ili dȕga (na bačvi) i dúga (na nebu). Homonimi u jezicima mogu nastati na četiri različita načina: 1. posuđivanjem, npr. paša (ispaša) i paša (osmanska titula), 2. tvorbom riječi, npr. istupiti (iz+stupiti) i istupiti (iz-tupiti), 3. povijesno uvjetovanim glasovnim promjenama, npr. biti (postojati) i biti (tući), te 4. udaljavanjem značenja višeznačnica, npr. kosa (vlasi), kosa (alatka) i kosa (padina). Govori se i o gramatičkoj (obličnoj) homonimiji, i to dvojako: 1. o podudaranju različitih riječi u pojedinim oblicima (tako je npr. Ívē genitiv jednine i od muškog imena Ívo i od ženskog imena Íva) i 2. o gramatičkim afiksima koji mogu imati isti oblik, ali različito značenje (tako primjerice afiks -a znači nominativ jednine ženskoga roda, npr. u obliku knjig-a, ali znači i genitiv jednine muškoga roda, npr. u obliku stol-a).

Citiranje:

homonimija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/homonimija>.