induktor

induktor (latinski inductor), uređaj u kojem se primjenjuje elektromagnetska indukcija, posebno uređaj u kojem se iz niskonaponskog izvora istosmjerne električne struje ta struja prekidanjem pretvara u izmjeničnu te se s pomoću transformatora postiže visoki električni napon. Prekidač može biti mehanički, elektromehanički ili elektronički. Induktor s elektromagnetskim prekidačem bio je potkraj XIX. st. prvi izvor visokoga električnog napona i rabio se za napajanje elektronske cijevi s razrijeđenim plinom, za elektroterapiju te u prvim rendgenskim cijevima i radijskim odašiljačima. U njemu je primarna zavojnica bila istodobno i elektromagnet koji privlači kotvu, zbog čega se prekida električni strujni krug, a kotva se vraća u početni položaj i ponovno zatvara električni strujni krug. Pojava se ponavlja frekvencijom od nekoliko desetaka herca. Kako se na taj način sekundarna zavojnica nalazi u promjenljivome magnetskom polju, u njoj se inducira električni napon koji je onoliko puta viši koliko je veći broj zavoja sekundarne zavojnice prema primarnoj. Danas se induktor najviše primjenjuje za stvaranje električne iskre u svjećicama za paljenje goriva u benzinskim motorima. Primarni se strujni krug prekida sinkrono s radom motora. U starijim se motorima to postiže prekidanjem spojnih mjesta platinskih prekidača, a u suvremenijim motorima s elektroničkim paljenjem primarni se krug prekida elektronički sinkroniziranim prekidačem.