kanonizacija (prema crkv. lat. canonizare: uvrstiti u kanon < grč. ϰανονίζω), u Katoličkoj crkvi, svečani čin kojim papa osobe koje su se isticale kršćanskim krjepostima uvrštava u popis (kanon) svetaca i određuje njihovo štovanje u cijeloj Crkvi. U prvom kršćanskom tisućljeću o štovanju svetaca odlučivalo je spontano vjerničko štovanje. Prva papinska kanonizacija zbila se 993 (sv. Ulrich Augsburški); papa Aleksandar III. rezervirao je proglašenje svetim Svetoj stolici, premda su i dalje neki biskupi proglašavali svece. No tek je papa Benedikt XIV. razradio (1738) kriterije za kanonizaciju, koji su uključeni u Kodeks kanonskoga prava iz 1917. Po završenom kanonskom postupku (kauza), osobu javno svetom proglašuje papa, pa ona stječe pravo javnoga štovanja u sveopćoj Crkvi, a ime joj se unosi u katolički kalendar. – U pravoslavnim crkvama nema kanonskoga postupka, već se u štovanju svetaca slijedi spontani duhovni odjek među vjernicima; u XX. st. neke su pravoslavne crkve službeno proglasile više osoba svetima. U protestantskim crkvama nema štovanja svetaca pa ni službenoga proglašenja.
