struka(e):

karmelićani (lat. Ordo Fratrum Beatae Mariae Virginis de Monte Carmelo, akronim OCarm, hrvatski naziv Red braće Blažene Djevice Marije od gore Karmela), katolički red što ga je na brdu Karmelu utemeljio Berthold Kalabrijski (1185) po uzoru na pustinjake. Pravilo reda odobrio je papa Honorije III. 1226. U XIII. st. karmelićani su napustili Karmel i preselili se u Europu (1241. u Englesku, 1245. u Francusku). Postali su prosjački red, ublažili su prvotnu pustinjačku disciplinu i posvetili se dušobrižništvu; red je potvrdio papa Inocent IV. (1248). Johannes Soreth utemeljio je 1452. karmelićanke. U XVI. st. sv. Terezija Avilska i sv. Ivan od Križa obnovili su red vraćajući mu izvornu strogost. Obnovljenu granu reda (Bosonogi karmelićani) odobrio je papa Klement VIII. (1593); ženski red živi u strogoj klauzuri, a muški djeluje i izvan samostana. God. 2000. imao je 530 muških i 733 ženska klauzurna samostana. – U Hrvatskoj karmelićani djeluju u jednoj muškoj provinciji, četiri klauzurna ženska samostana i jednoj ženskoj provinciji aktivnoga apostolata.

Citiranje:

karmelićani. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 18.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/karmelicani>.