konsignacija (kasnolat. consignatio: pečaćenje), posao u kojem inozemni ili domaći vlasnik robe (konsignant) šalje određenu količinu robe svojemu zastupniku (konsignataru) koji će ju prodavati za njegov račun s posebne vrste skladišta (konsignacijsko skladište) što ga sam osniva. Konsignacijski posao temelji se na ugovorenom odnosu između konsignanta i konsignatara, pri čemu konsignatar za svoju uslugu dobiva proviziju. Do trenutka prodaje roba je u vlasništvu konsignanta, a konsignatar mu plaća samo onaj dio robe koji je prodan. Ako se radi o stranoj robi, ona se nakon carinskoga postupka i pod carinskim nadzorom najprije privremeno smješta u konsignacijsko skladište, a predaje se kupcu pošto se definitivno ocarini i za nju plate carinske i ostale uvozne pristojbe. Držalac skladišta odgovara za robu smještenu u skladištu i za iznos carine i drugih pristojbi prema stanju robe u trenutku uskladištenja. On je, a ne kupac robe, ujedno i carinski obveznik. Konsignacija, odn. konsignacijska prodaja najčešće se primjenjuje za robu široke potrošnje trajnije vrijednosti (automobili, bijela tehnika, elektron. računala i dr.), ali i za proizvodnu potrošnju kao što su strojevi, uređaji i druga investicijska oprema, rezervni dijelovi i sl. Konsignacijska prodaja djelotvoran je oblik izravne prodaje različitih vrsta roba individualnim kupcima i pravnim osobama na inozemnome tržištu. Posebice je pogodna za izvoznika jer je njegova roba fizički prisutna na stranome tržištu pa ju zainteresirani kupci mogu na licu mjesta razgledati, isprobati, kupiti i odmah njom raspolagati.
