struka(e): |

kulminacija (kasnolat. culminatio, prema lat. culminare: dosegnuti najvišu točku na obzoru, od lat. culmen, genitiv culminis: vrh, sljeme).

1. Najviše stanje, vrhunac u razvojnom tijeku nekog zbivanja, krajnja točka (kulminacija dramske radnje, političke napetosti, sukoba).

2. U astronomiji, gornja i donja kulminacija, dva položaja nebeskoga tijela kada ono zbog Zemljine vrtnje prolazi kroz mjesni meridijan; u gornjoj kulminaciji prolazi kroz onu polovicu meridijana koja sadrži zenit, u donjoj kulminaciji prolazi kroz polovicu meridijana koja sadrži nadir. Cirkumpolarne zvijezde imaju gornju i donju kulminaciju iznad horizonta, anticirkumpolarne ispod horizonta, a ostale zvijezde imaju gornju kulminaciju iznad horizonta, a donju kulminaciju ispod horizonta.

Citiranje:

kulminacija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/kulminacija>.