legat (lat. legatus).
1. U antičkome Rimu, općenito izaslanik, osobito izaslanik kojega šalje rimski senat. Naziv legat označava i zamjenika vrhovnoga vojnog zapovjednika. U carsko doba legati su bili upravitelji carskih provincija (legati Augusti pro praetore), a i zapovjednici pojedinih legija.
2. U Katoličkoj crkvi, papin predstavnik ili izaslanik u nekoj mjesnoj Crkvi (legati papae, legati apostolicae sedis). Ima ih više kategorija (nuntii ili internuntii, delegati apostolici); najveće ovlasti ima delegatus a latere. Madžarski (poslije i hrvatski) kraljevi imali su od doba Stjepana I. (početkom XI. st.) kao legati sedis apostolicae široke ovlasti u crkvenim poslovima (osnivanje biskupija, postavljanje i smjenjivanje crkvenih dostojanstvenika).
3. U nasljednom pravu, pojedino točno određeno pravo, odnosno stvar ili druga imovinska korist koja se oporukom ostavlja nekoj osobi. Terminom legat označuje se i odredba u oporuci kojom se nekoj osobi ostavlja na teret nasljednika određena stvar ili druga imovinska korist. (→ oporuka)