struka(e): |

mana (kasnolat. manna < grč. μάννα < aramejski mannā, hebr. mān; po tradiciji se izvodi od aramejskoga mān hū: što je to?; usp. egip. mannu ili menna i arap. mann).

1. U Bibliji, hrana kojom je Bog čudesno hranio Izraelce tijekom njihova putovanja kroz pustinju. Prije upotrebe su ju usitnili, kuhali i od nje pravili kolače. Prema nekim tumačenjima mana je vrsta pustinjskog lišaja ili sekreta na pustinjskim grmovima. – U Novom zavjetu mana je pralik euharistije.

2. Šećer iz sokova drveta; dobiva se npr. iz sladorovca (šećernoga javora, Acer scersaccharum), iz crnoga jasena (Fraxinus ornus) i iz breze (Betula pendula). U sjevernoj Siciliji uzgajaju se posebne sastojine (šume) crnoga jasena za dobivanje mane. Stabla stara 7 do 12 god. promjera oko 4 cm zarezuju se od srpnja do rujna u blizini žilišta (panja) 1/4 do 1/3 opsega. Nakon toga stabla se zarezuju prema vrhu, i to u razmacima od 1 do 4 cm, dok rezovi ne dosegnu do prve grane. Ponovo se zarezuju na onome dijelu od panja koji nije zarezan. Iz reza curi modrikast gorak sok koji se na debalcu suši, a u roku od jednog tjedna dobije bijelu boju i sladak okus. Debljina osušenoga soka iznosi i po nekoliko centimetara. Jedno stabalce daje godišnje 0,2 do 4 kg mane. Upotrebljava se kao lijek. Najvažniji je sastojak manitol, koji u dobroj mani iznosi 82%.

Citiranje:

mana. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/38522>.