megaron (grč. μέγαρον), prvotno (u homerskim epovima) naziv za unutarnju, najreprezentativniju prostoriju vladarova dvora, a poslije za svaku trodijelnu pravokutnu građevinu koja se sastoji od trijema s dvama stupovima na pročelju, predvorja (prodromos) i glavne prostorije (megaron u užem smislu). Potonji je četverokutna prostorija s ognjištem smještenim u sredini između četiriju stupova koji nose krovnu konstrukciju. Iako se megaron najčešće povezuje s kretskom arhitekturom, gdje je bio središnja prostorija u kompleksima velikih palača (Knos, Fest), te mikenskim kraljevskim palačama (Tirint, Pil, Mikena), prototipovi takvih građevina poznati su već od pretkeramičkoga neolitika na Bliskom istoku (Jerihon), neolitika u Grčkoj (Sesklo, Dimini), te eneolitika u Podunavlju (tzv. megaron ljevača bakra u Vučedolu). Megaron je utjecao na razvoj grčkog hrama.
