struka(e):
vidi još:  Filmski leksikon

melodrama (grč. μέλος: pjesma + drama).

1. Scensko djelo u kojem se pjesnički ili prozni tekst recitira uz pratnju manjeg instrumentalnoga sastava, orkestra ili glasovira. Glazba je izražajno usklađena s tekstom te podcrtava dramsku radnju. Kao termin za vrstu glazbeno-scenskoga djela rabi se od XVII. st. – U Hrvatskoj je žanr melodrame, mitološko-pastoralne i viteške tematike, doživio procvat na dubrovačkoj pozornici XVII. st., najviše u I. Gundulića i J. Palmotića, a nerijetko i u obličju prepjevanih talijanskih libreta.

2. Filmska melodrama filmski je žanr kojemu je središnja tema prikaz osjećaja među likovima, i to najčešće kroz ljubavne (ljubavni film) ili obiteljske (obiteljski film) odnose. Osnovno je obilježje melodrame sentimentalnost, koju podupiru specifični stilski postupci (emotivna popratna glazba, ekspresivni krupni planovi). Žanr je popularan od samih početaka igranoga filma (D. W. Griffith prvi je majstor filmske melodrame), a u zvučnom razdoblju u njem su se ogledali mnogi istaknuti redatelji (M. Ophüls, V. Minnelli, D. Sirk, L. Visconti, D. Lean, R. W. Fassbinder). I na početku XXI. st. melodrama je jedan od najčešćih filmskih žanrova, a osobito je raširena na televiziji (tzv. soap-opere: »sapunice«).

Pridjev melodramski označuje lažnu osjećajnost i deklamatorsku patetiku.

Citiranje:

melodrama. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/melodrama>.