struka(e):

meningokok (grč. μῆνιγξ, genitiv μήνιγγος: kožica, ovojnica + kok[i]) (Neisseria meningitidis), gram-negativna kuglasta bakterija, obično uzrokuje meningitis, sepsu, upalu pluća i upalu zglobova; meningokok iz skupine A može izazvati epidemiju. Meningokok se često nalazi u nosu ili ždrijelu zdravih ljudi, pa oni, kao i bolesnici, mogu kašljanjem, kihanjem, šmrcanjem ili slinom prenijeti bakteriju na druge osobe. Inkubacija traje 1 do 10 dana. Bolest obično počne naglo s visokom temperaturom, zimicom i tresavicom. Kada je riječ o meningitisu, glavni su simptomi glavobolja, ukočenost vrata, mučnina i povraćanje (→ meningitis). U slučaju sepse tipična je pojava plavkastog ili ljubičastoga kožnog osipa uz otežano disanje. Kod artritisa zglobovi su otečeni i bolni. Dijagnoza se postavlja uzgojem bakterije iz krvi, likvora ili zglobne tekućine. Liječenje treba provesti u bolnici, antibioticima penicilinske ili cefalosporinske skupine. Osobe koje su bile u bliskom doticaju s bolesnikom trebaju kratkotrajnu zaštitu, obično rifampinom. Za neke skupine meningokoka postoji cjepivo, ali za skupinu B, koja se u nas najčešće nalazi, nema cjepiva.

Citiranje:

meningokok. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/meningokok>.