metropolit

metropolit (grč. μητροπολίτης), u Katoličkoj crkvi, biskup koji osim jurisdikcije u vlastitoj nadbiskupiji ima određenu jurisdikciju i začasna prava i nad biskupima sufraganima čije su biskupije ujedinjene u metropoliju (crkvena pokrajina). Institucija je nastala na Istoku u II. st.; do kraja IV. st. uvedena je u Africi, Španjolskoj i Italiji, a u Galiji u VI. st. U katoličkoj hijerarhiji metropolitska čast dolazi (uz iznimni položaj rimskoga pape) iza patrijarha i primasa, a ispred biskupa. Metropolit (nadbiskup) ima pravo na palij, znak najviše pastoralne časti. – U pravoslavnim crkvama, postupnim gašenjem metropolijskoga crkvenoga ustroja metropolit je u pravilu postao počasni naslov; nakon patrijarha najviši arhijerejski naslov.