struka(e):

mučenik (lat. martyr, grč. μάρτυς: svjedok), u kršćanstvu, osoba mučena i ubijena zbog kršćanske vjere; onaj koji je svjesno dao život kao svjedočanstvo vjere; svjedok vjere. U kršćanstvu se mučeništvo temelji na uzorima iz Staroga zavjeta (Eleazar, Makabejci) i novozavjetnih Djela apostolskih (sv. Stjepan Prvomučenik). Ono je bilo glavni oblik svjedočenja vjere u doba progona kršćana u Rimskom Carstvu (od Nerona do Dioklecijana), a mučenici su glavni kršćanski uzori. Prvo teološko obrazloženje značenja i svjedočanstva mučenika dao je Ignacije Antiohijski (II. st.). Njihovo je štovanje počelo u II. st., a u III. st. postaje općeprihvaćenim. U katakombama su štovali mučenike moleći se na njihovim grobovima i spominjući ih u liturgiji, osobito na godišnjicu njihove smrti, ukopa (depositio) ili prijenosa njihovih kostiju (translatio). Od IV. st. nad grobovima mučenika počele su se podizati crkve. U teološkoj tradiciji mučeništvo se smatralo djelom koje briše sve grijehe, a u nekrštenih kršćana, katekumena, nadomještalo je krštenje vodom (baptismus sanguinis: krštenje krvlju). Već u prvim stoljećima kršćanstva nastali su prikazi o životu i smrti mučenika te izvješća o mukama i smrti pojedinaca ili su se prikupljali dokazi o svim kršćanima koji su podnijeli mučeništvo (acta martyrum, passiones). Iz tih se spisa sastavljao martirologij, službeni popis mučenika i mučenica. – U islamu je mučenik (šehid) onaj tko je dao život za širenje vjere (džihad), i takav musliman ide u raj. Mučenike pozna i židovstvo (akeda, seliha).

Citiranje:

mučenik. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/mucenik>.