struka(e):

narječje, u starijem jezikoslovlju istoznačnica za dijalekt (internacionalizam grčkoga podrijetla). Tim su nazivima bili označivani različiti nestandardni jezični oblici, npr. organski govori određenih naselja, tj. mjesni govori, ili zajednice mjesnih govora s većim brojem zajedničkih osobina, ili pak veće i složenije skupine takvih zajednica s bitnim zajedničkim jezičnim crtama. U suvremenoj se dijalektologiji obrađuju u načelu samo organski govori. Samo veće zajednice mjesnih govora nazivaju se dijalektima, a oni se svrstavaju u skupine dijalekata (engleski dialect groups). Za skupine dijalekata uobičajio se u slavenskim jezicima naziv narječje (ruski наречие). Na zapadnom južnoslavenskom području (gdje su za razliku od svih ostalih slavenskih dijalekata izjednačeni refleksi prednjeg i stražnjeg poluglasa i u pridjevskoj deklinaciji dolazi u genitivu nastavak -ga umjesto -go) nalazimo slovenska i srednjojužnoslavenska narječja. Srednjojužnoslavenski dijalekti tvore kajkavsko, čakavsko, štokavsko i torlačko narječje. Dijalektima kajkavskog i čakavskog narječja govore samo Hrvati, kao i jednim dijalektom štokavskoga narječja, dvama štokavskim dijalektima govore Hrvati i Bošnjaci, jednim štokavskim dijalektom uz njih i Srbi i Crnogorci. Preostalim trima štokavskim dijalektima govore samo neznatna hrvatska naselja. To vrijedi i za dvije manje hrvatske skupine u dijalektima srpskoga torlačkog narječja. (→ čakavsko; kajkavsko; štokavsko; torlačko narječje)

Citiranje:

narječje. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/narjecje>.