struka(e): medicina

narkolepsija (narko- + grč. λῆψις: hvatanje), nasljedna živčana bolest nejasna uzroka i poremećaj regulacije budnosti i spavanja (dissomnija). Ne pripada skupini epilepsija. Iskazuje se iznenadnim nastupima neodoljive potrebe za spavanjem. Prvi ju je opisao francuski neurolog Jean Baptiste Édouard Gélineau 1880. Bolesnik se ne može oduprijeti padanju u san, u bilo koje doba dana, za vrijeme rada, tijekom razgovora, ali češće pri jednoličnim radnjama ili kada mu je dosadno. Te su spontane epizode kratkotrajne, osvježavajuće, a nakon njih slijedi kratko razdoblje automatskoga ponašanja zbog prekida u kontinuitetu svijesti. Bolest može biti neprepoznata ili krivo dijagnosticirana (kao epilepsija, psihoza, neuroza), što može imati društvene, obiteljske, odgojne, radne ili druge posljedice. Kao simptomatska narkolepsija može se javiti kod endokrinih ili metaboličkih poremećaja, tumora u području treće moždane komore ili kao posljedica ozljede mozga. Narkolepsija se može ublažiti amfetaminskim pripravcima.

Citiranje:

narkolepsija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 23.4.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/narkolepsija>.