nos (lat. nasus), početni dio dišnoga sustava i organ za njuh. Sastoji se od vanjskoga nosa i dviju nosnih šupljina, uz koje su smještene paranazalne šupljine (sinusi). Vanjski nos ima oblik piramide; gornji dio (korijen nosa) spojen je uz čelo, a slobodni donji ugao vršak je nosa što se širi poput kupole. Ta dva dijela povezuje zaobljeni dio nosa (hrbat nosa). Stranice nosne piramide šire se prema dolje u obliku zaobljenih nosnih krila koja omeđuju nosnice ili nozdrve (nares); one se nalaze na bazi nosa, koja nos pripaja gornjoj usni, a međusobno su odijeljene donjim dijelom nosne pregrade (kolumela). Oblik nosa određen je njegovom unutar. strukturom, tj. koštanim i hrskavičnim elementima. Koštanu podlogu vanjskog nosa čine nosne kosti, te izdanci čeone kosti i gornje čeljusti, a hrskavičnu podlogu čini nekoliko hrskavičnih tvorbi u krilima i pregradi nosa. Nos je izvana pokriven kožom, koja s rubova nosnica prelazi u predvorje nosa, gdje sadrži mnogobrojne žlijezde i dlačice (vibrissae). Pod kožom je sloj nosnih mišića. Unutarnji dio nosa (nosna šupljina) podijeljen je nosnom pregradom u dva dijela, od kojih je svaki trima školjkama podijeljen u tri nosna hodnika (gornji, srednji i donji); u njima su otvori paranazalnih šupljina te donji otvori suznih kanala, kroz koje suze otječu iz oka u nosnu šupljinu. Unutrašnjost nosa obložena je ograncima živca trigeminusa. U njezinu gornjem dijelu nalaze se receptori za njuh. Iz estetskih ili funkcijskih razloga na nosu se često izvode plastične operacije. Bolestima nosa bavi se otorinolaringologija.
