struka(e):

objektivizam (njemački Objectivismus, prema srednjovjekovnom latinskom obiectivus: predmetan), filozofijski nazor prema kojemu je spoznaja objekta neovisna o subjektu, tj. sam tijek spoznavanja određen je objektivnom samodanošću predmeta u svijesti. Etički objektivizam pridaje moralnim vrjednotama apsolutno važenje, smatra ih potpuno neovisnima o povijesnoj i individualno-praktičnoj aktualizaciji. Objektivizam se u različitim varijantama pojavljuje u realističkoj spoznajnoj teoriji (po kojoj u procesu opažanja duh izravno spoznaje zbilju onakvu kakva je »po sebi«), zatim u objektivno-idealističkoj metafizici (po kojoj apstraktni ontološki termini označavaju »apsolutne ideje«, »čiste bîti« i dr.) te u svim etičkim teorijama koje vrijednostima i normama morala pridaju apsolutno, objektivno važenje, neovisno o ljudskom društvu i aktualnom moralnom ponašanju u određenoj epohi. Estetički objektivizam izvodi pojam ljepote iz savršenosti, odn. nesavršenosti poretka bivstvujućega, kako u prirodi tako i u društvu, ali i iz unutarnje dosljednosti unaprijed prihvaćenih normi ili stila umjetničkog stvaranja.

Citiranje:

objektivizam. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/objektivizam>.