opruga, strojni element izrazito elastičnih svojstava, koji prilikom deformacije preuzima rad u obliku akumulirane potencijalne energije, a koji u određenom trenutku može osloboditi povratkom u početni položaj; također elastično pero (njem. Feder). Služi za ublažavanje udaraca (na vozilima, osovinskim spojkama), za akumuliranje rada (u satovima, dječjim igračkama), za povrat pokreta (kod ventila ili polužja), za ograničenje sile (na momentnim ključevima za zavrtanje), za mjerenje sile (kod dinamometara), za regulaciju podizaja (kod regulacijskih ventila), kao titrajni element i u mnoge dr. svrhe. Opruge se dijele prema obliku (lisnate, tanjuraste kolutne, prstenaste, cilindrične navojne, konične navojne, spiralne), presjeku (kvadratne, plosnate, okrugle i dr.), opterećenju (vlačne, tlačne, opterećene na savijanje ili uvijanje). Materijal od kojega se izrađuju najčešće je posebna vrsta čelika za opruge, koji je elastičan i jako žilav. Za specijalne namjene upotrebljavaju se legirani čelici: nehrđajući, antimagnetski, a sasvim iznimno i dr. metali, pa i nemetali, npr. kompozitni materijali.
Gibanj je slojevita lisnata opruga na željezničkim i nekim drugim vozilima, sastavljena od nekoliko međusobno povezanih lamela; služi za ublaživanje udaraca pri vožnji.
