struka(e): |

osoba.

1. U najširem filozofskom smislu duhovna pojedinačnost što je u prirodi svojstvena samo čovjeku. U tom smislu osoba je subjekt svih svojih svjesnih, spoznajnih i praktičnih radnji, čime jedno od njezinih temeljnih obilježja postaje sloboda, odnosno sposobnost slobodnoga raspolaganja vlastitom osobnošću, i sposobnost slobodnoga izbora. Dok životinje služe svojoj vrsti, čovjek kao osoba ima svoj neponovljivi usud unutar društva (personalizam), koji ga u stanovitoj mjeri sigurno suodređuje kroz obitelj, odgoj i dr., ali od kojega se on uvijek može bitno distancirati kao i od svojega životnog okoliša (M. Scheler). U velikim filozofijskim i religijskim sustavima, u kojima je cjelina veća od svojih dijelova, tj. čini ih slugama poradi ozbiljenja sebe same, dolazi do potpunoga zatiranja osobe i njezine slobode, ukida se njezina temeljna mogućnost da bude ono ne-isto, drugačije, neidentično (T. W. Adorno). U odnosu prema vlastitu bitku osoba se slobodno odlučuje između potpune zapalosti u svakodnevnicu ili za iskušavanje njegova pravoga smisla (M. Scheler, M. Heidegger). Taj tijek postajanja osobe putem slobodnoga izbora zapravo je tijek njezina postajanja osobnošću. Na tom putu druge mu osobe mogu biti prepreka (»Pakao, to su drugi.« – J.-P. Sartre) ili temeljnim uvjetom ozbiljenja vlastite osobnosti (E. Levinas).

2. U lingvistici → lice

Citiranje:

osoba. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/osoba>.