očetinjavanje, unošenje različitih autohtonih i alohtonih crnogoričnih vrsta šumskoga drveća u bjelogorične šume; u širem smislu riječi to je proširenje tih vrsta izvan njihova areala, te povećanje njihova udjela u ukupnoj površini šuma. Očetinjavanje je započeto prije više od 100 god., osobito u sr. Europi (Njemačka, Danska, Francuska, Austrija, Češka, Poljska, Madžarska). Na velikim su površinama sječene prirodne šume obične smreke, običnoga bora i nekih bjelogoričnih vrsta (hrast kitnjak, obična bukva) i osnivane brzorastuće umjetne kulture i plantaže domaćih i stranih crnogoričnih vrsta (zelena duglazija, američki borovac, američka topola, europski ariš, obična smreka), značajne u industriji celuloze i papira. Potkraj 1970-ih i početkom 1980-ih djelovanje kiselih kiša, zatopljenje i promjene klime prouzročili su povećano sušenje i propadanje šuma, osobito u sr. Europi; zbog toga se gotovo prestalo s osnivanjem kultura i plantaža te se prešlo na prirodnu obnovu autohtonih vrsta drveća (hrast, bukva, grab i dr.).
