struka(e):

panhelenizam (pan- + helenizam), politički program (Μεγάλη Ἰδέα: Velika ideja) kojemu je cilj bio ujedinjenje svih Grka u jedinstvenu državu. U antičkoj je Grčkoj pojam panhelenizam (Πανέλληνες) značio: svi ujedinjeni Grci. Izokrat je (436. do 338. pr. Kr.) pod panhelenizmom razumijevao politiku antičke Makedonije kao hegemona civiliziranoga helenskog svijeta nasuprot svijetu barbara, tj. Perzijanaca. Ujedinjenje svih Grka bilo je provedeno u posljednjoj fazi Bizantskoga Carstva (1261–1453). Kao svoj politički temelj panhelenizam je prihvatio i probuđeni grčki nacionalizam u XIX. st. Njegov najistaknutiji predstavnik u XX. st. bio je E. Venizelos, čija je vanjska politika uvelike pridonijela izbijanju Balkanskih ratova (1912–13). Pokušaj da se program panhelenizma u cijelosti ostvari uklapanjem maloazijskih Grka u grčku državu nije uspio zbog otpora Turske u Grčko-turskom ratu 1920–22., čime je pokret priključenja maloazijskih Grka doživio poraz. Ideja panhelenizma poslije se koristila u različite svrhe, tako je u doba vladavine vojne hunte u Grčkoj (1967–74) A. Papandreu u Švedskoj oformio Svegrčki oslobodilački pokret, kojemu je cilj bio okrenuti svjetsku javnost protiv režima u Grčkoj. Nakon povratka u Grčku 1974. osnovao je političku stranku pod nazivom Svegrčki socijalistički pokret (akr. PASOK). Panhelenizam je ostao vrijediti u nekim političkim krugovima koji otok Cipar žele vidjeti u sastavu Grčke.

Citiranje:

panhelenizam. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/panhelenizam>.