struka(e):

pero, naprava sa šiljastim vrškom za pisanje i crtanje crnilom. Najstariji je poznati oblik pera šuplja zašiljena šipka od trske (→ kalamus), kojom su se služili u antici. Iz toga su razdoblja metalna pera rijetka (brončano pero nađeno je u Pompejima). Nakon pera od trske u uporabu je ušlo pero od ptica, osobito guščje pero, koje je sve do XVIII. st. bilo najomiljenije sredstvo za pisanje. U srednjem vijeku rabila su se također pera od bronce, srebra i zlata, ali ona su bila rijetka i smatrala su se luksuzom. Izum čeličnoga pera 1780. pripisuje se Williamu Harrisonu iz Birminghama. Taj je izum 1830. usavršio John Perry, dodavši peru pri vrhu rascjepa rupicu ili zareze. Nalivpero, odnosno pero sa spremištem za crnilo, nastalo je postupno; već 1636. bilo je poznato guščje pero sa spremištem od tanke cjevčice. F. B. Fölsch patentirao je 1809. u Engleskoj prvo pero s rezervoarom. U Njemačkoj su 1824. proizvedena prva zlatna pera s vrškom od rodija, poslije od osmiridija. Prvo nalivpero suvremenoga tipa patentirao je 1884. Lewis Edson Waterman.

Citiranje:

pero. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/pero>.