struka(e):

pjevanje, glazbeno izražavanje ljudskim glasom i jedan od najstarijih oblika muziciranja. Prema građi skladbe može biti jednoglasno ili višeglasno, a prema izvedbenom sastavu solističko ili u duetu, tercetu, kvartetu, kvintetu, sekstetu, septetu, oktetu, nonetu i zborno (muški, ženski, mješoviti i dječji zbor). Pjevanje je redovito povezano s riječima, ali može biti i bez teksta (vokaliza). Pjevati se može uz instrumentalnu pratnju ili bez nje (a cappella). Struja zraka iz pjevačevih pluća uzrokuje titranje glasnica, a ždrijelo i usna šupljina su rezonatori. Pravilno pjevanje temelji se na pravilnom disanju, pri čem ključnu ulogu ima dijafragma, koja podržava dah. Fiziološke značajke grla uvjetuju razlike u vrstama glasa. Glasovi se razlikuju po visini i boji. Muški su glasovi dublji od ženskih i dječjih i dijele se na visoki (tenor), duboki (bas) i srednji (bariton). Visoki je ženski i dječji glas sopran, duboki je alt, a srednji mezzosopran. Postoje i muški soprani i altovi s posebnom tehnikom pjevanja (do početka XX. st. to se postizalo i kastriranjem dječaka prije puberteta). U procesu oblikovanja glasa govorimo o impostaciji, intonaciji, dikciji, svladavanju različitih vrsta artikulacije (npr. legato, staccato), te vještini dinamičkog i kolorističkoga mijenjanja tona. Pjevanje se razlikuje od govora u prvom redu dužim trajanjem pjevanih tonova. Vrstan pjevač ima dobar početni ton (zapjev). Zvonak glas postiže se ravnotežom svih mišićnih pokreta. Izjednačena zvonkost u tihom (piano) i glasnom (forte) pjevanju dokaz je visoka stupnja pjevačke tehnike. Opseg svakoga glasa dijeli se u nekoliko registara različitih po boji i intenzitetu. U složenih vrsta pjevanja arija, pojedini slogovi riječi mogu biti ukrašeni bogatijom figuracijom (kolorature). Posebnu stavku u europskom umjetničkom pjevanju od XIV. st. nadalje (osobito u operi XVIII. i XIX. st.) čini talijanski belkanto. U drugoj polovici XIX. st. počinje se sve veća pozornost pridavati važnosti riječi s izražajnom deklamacijom teksta (Sprechgesang).

Citiranje:

pjevanje. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/pjevanje>.