struka(e):

pješčenjak, vrlo raširena klastična, sedimentna stijena koja se pojavljuje u gotovo svim geološkim razdobljima. Građena je pretežito od zaobljenih zrnaca kremena povezanih u čvrstu masu nekim mineralnim cementom. Uz zrnca kremena sadrži i klaste (čestice) drugih stijena, a od minerala se često pojavljuju muskovit i glinenac te u malim količinama ilmenit, cirkon, turmalin, magnetit, rutil i granat. Cementni materijal može biti kremen (opal), kalcit (vapneni pješčenjak), dolomit (dolomitski pješčenjak), željezni hidroksid (limonitski pješčenjak), glaukonit (glaukonitski ili zeleni pješčenjak). Boja pješčenjaka ovisi o mineralnom cementu, pa npr. od limonita dobiva smeđu ili crvenkastu boju.

Pješčenjak s kremenim i kalcitskim vezom izvrstan je građevni materijal, poznat već u starom svijetu. Znamenite statue u Abu Simbelu u Egiptu oblikovane su u pješčenjaku, kao i mnoge piramide južnog Egipta, građene od blokova iz kamenoloma duž doline Nila. I u Indiji su mnogi hramovi sagrađeni od pješčenjaka, a Maje i Inke pješčenjak su, osim za gradnju, koristili u javnim radovima. Pješčenjak je u davnini služio za izradbu ručnih mlinaca, a za žrvnjeve u vodenicama najprije se pojavio u Britaniji. Pješčenjak se u geološkoj građi Hrvatske nalazi u planinama panonskoga dijela (→ otočno gorje), na Banovini (Zrinska i Trgovska gora), na Kordunu (Petrova gora), u Samoborskome gorju, u Gorskome kotaru (Gerovo, Crni Lug, Mrzla Vodica), u Lici (Štikada, Raduč, Brušane), a i značajan je kao stijenski sastojak fliša jadranskoga pojasa.

Citiranje:

pješčenjak. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/pjescenjak>.