struka(e):

pleokroizam (grč. πλέω: više + χρόα: boja), u mineralogiji i kristalografiji, svojstvo nekih kristala da u različitim smjerovima drukčije apsorbiraju svjetlost različite valne duljine. Ako se npr. kroz kristal kordijerita propušta linearno polarizirana svjetlost s titrajnom ravninom u smjeru osi a, kristal se pokazuje sivozelen, u smjeru osi b žut, a u smjeru osi c indigoplav. Promatra li se u drugim smjerovima, kristal se vidi u prijelaznim bojama koje se nalaze između tih graničnih boja. Pleokroizam se golim okom teško primjećuje, ali se lijepo vidi u dikroskopskoj, Haidingerovoj lupi i u polarizacijskome mikroskopu. (→ dikroizam)

Pleokroitski dvori, tamne mrlje u biotitu, turmalinu i drugim mineralima oko uklopaka radioaktivnih minerala, kao što su cirkon, titanit, rutil, ksenotin i ortit. To su zapravo kuglaste sitne šupljine, veličine 0,04 do 0,08 mm, nastale kao posljedica djelovanja α-zračenja radioaktivnih minerala, ali se mogu izazvati i eksperimentalno. Promatrane pod mikroskopom u polariziranoj svjetlosti, šupljine pokazuju pleokroitska svojstva. U usporedbi s ostalim metodama, određivanje starosti minerala prema pleokroitskim dvorima pokazalo se nepreciznim.

Citiranje:

pleokroizam. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/pleokroizam>.