plijen, lovina, lov; dobitak, korist; u hrvatskim srednjovjekovnim izvorima, prisilno (protupravno ili zakonito) oduzimanje tuđe stvari (lat. captum via facti vel via juris); sama stvar oduzeta silom (svojedobno i rob i ratni sužanj).
Ratni plijen, pokretna ili nepokretna imovina jedne zaraćene strane koja je pala pod vlast druge zaraćene strane. U ratni, a ne morski, plijen ubraja se i neutralni brod koji plovi pod zaštitom neprijateljske brodopratnje (konvoj). Međunarodno pravo daje zaraćenoj strani pravo da slobodno raspolaže ratnim plijenom, uključivši i njegovo uništenje, pod uvjetom da je riječ o imovini koja može izravno služiti u ratne svrhe. Za ostale vrste imovine ograničeno je u stanovitoj mjeri slobodno raspolaganje.
Morski plijen, u doba rata, na moru zahvaćena neprijateljska i neutralna privatna imovina (brod, teret) koja po propisima međunarodnoga prava pada pod udar zapljene zainteresirane zaraćene strane. To je sva neprijateljska privatna imovina, izuzevši brodove lokalne plovidbe i obalnoga ribarstva, brodove namijenjene humanitarnim, znanstvenim i vjerskim svrhama te poštanskomu dopisivanju, a neutralna privatna imovina samo u slučajevima probijanja blokade, krijumčarenja, protuneutralne pomoći, neposluha prema nalozima ratnih brodova jedne ili druge zaraćene strane.
