poligamija (kasnolat. polygamia < grč. πολυγαμία: mnogobračnost).
1. Brak u kojem jedan partner ima više partnera suprotna spola; bračna veza jednoga muškarca i više žena (poliginija), odn. jedne žene i više muškaraca (poliandrija). Većina neindustrijskih društava dopušta poligamiju, a u nekima je ona i poželjniji oblik braka. Međutim, i u takvim je društvima većina brakova monogamna, odn. stvarni je oblik braka monogaman. Razlozi za postojanje poligamije, odn. njezina uloga, razlikuju se od društva do društva; oni mogu biti ekonomski, demografski, politički i dr. Poliginija je npr. česta u vrtlarskim kulturama u kojima žene imaju veću ulogu u privređivanju od muškaraca (obavljaju sav posao oko biljaka, trguju i sl.). U mnogim društvima broj žena odražava muškarčevo bogatstvo, ugled i položaj u društvu. Poliandrija je znatno rjeđa pojava. Poznata je u Polineziji (otočje Marquises), Nepalu, Tibetu, Indiji, kod Eskima. Različiti oblici braka mogu istodobno biti prisutni u nekoj kulturi, odn. društvu kao skup bračnih pravila koja djeluju kao mehanizmi kulturne prilagodbe.
2. U botanici, pojava da ista vrsta biljaka ima jednospolne i dvospolne cvjetove različito raspodijeljene po jedinkama, pa se može razlikovati nekoliko kombinacija: na istoj biljci nalaze se dvospolni i muški cvjetovi (andromonecija), npr. u čemerike; na jednim biljkama dvospolni, a na drugima muški (androdiecija), npr. u osinice; dvospolni i ženski cvjetovi na istoj biljci (ginomonecija), npr. u crkvine; odvojeno na različitim jedinkama (ginodiecija), npr. u potočnice; na istoj biljci sve tri vrste cvjetova (trimonecija), npr. u divljega kestena, ili je svaka vrsta cvjetova na drugoj jedinki (triecija), npr. u bijeloga jasena.
