postupak

postupak, pojam što su ga u književnu teoriju uveli ruski formalisti početkom 1920-ih kako bi odredili pretvaranje zbiljske građe u umjetničku činjenicu, preobrazbu svakodnevnoga jezika u poetski. V. B. Šklovski izdvojio je postupak očuđenja stvari i postupak oteščale forme. Ti postupci prema Šklovskome izvlače predmete, događaje i stanja iz uvriježenih asocijacija i omogućuju njihovo ponovno viđenje tako što se pri recepciji žarište pozornosti usmjerava na materijalnost umjetničke činjenice. No te se teze izvode na pomnjivo odabranim književnim žanrovima (parodija, stilizacija, avangardno pjesništvo) koji su pritom izdvojeni iz tijeka svojega povijesnog nastanka i smjene. Na uronjenost postupka u dinamiku književne evolucije upozorio je J. N. Tinjanov. Prema njemu postupci ne mogu izbjeći procesu kanonizacije i automatizacije. Učinke začudnosti postupci duguju strukturi očekivanja recipijenta, a ona je povezana s dominantom nekoga razdoblja te ovisi o trenutačnoj konfiguraciji književnih i neknjiževnih nizova.