struka(e):

retrospekcija (retro- + latinski specere: gledati), razmišljanje o prošlosti, prepuštanje sjećanjima. – U filmu (engl. flashback), scena (katkad i samo jedan kadar) neodređena trajanja, akronologična u filmskom nizu zbivanja, umetnuta među scene u kojima se prikazuju sadržaji iz sadašnjosti dramskoga vremena radnje. U njoj se najčešće prikazuju sjećanja nekoga lika, ali retrospekcija može biti i iz perspektive impliciranoga autora (redatelja) ili pripovjedača; najčešća, konvencionalizirana indikacija retrospekcijskoga prikazivanja sjećanja lika spoj je nekoga slikovnog ili zvukovnog usmjerenja (npr. u dijalogu) prema prošlosti i bliženje kamere do krupnoga plana osobe koja se prisjeća, a ako je riječ o autorovu prikazivanju prošlosti indikacija se ograničava na prošlosne signale iza kojih slijedi prizor koji potvrđuje indikaciju. Prve retrospekcije javljaju se krajem prvoga desetljeća XX. st, učestalije su u psihološkim filmovima u zrelom nijemom filmu (npr. francuskom impresionističkom) i zvučnom razdoblju, te u modernističkom zvučnom filmu (npr. O. Welles i A. Kurosawa), u kojem se javila i tendencija potiranja granice između sadašnjosti i prošlosti (npr. A. Resnais).

Citiranje:

retrospekcija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/retrospekcija>.