reziduum (latinski residuum: ostatak).
1. U matematici, pojam iz teorije funkcija kompleksne varijable; reziduum s obzirom na singularnu točku z = a funkcije f(z) jest koeficijent uz član (z – a)–1 te funkcije razvijene u Laurentov red. (→ laurent, pierre alphonse; analitička funkcija)
Teorem o reziduima: integral funkcije f, uzet po nekoj zatvorenoj konturi C na kojoj je, i unutar koje je, f analitička s iznimkom konačno mnogo singularnih točaka koje nisu na konturi C, jednak je
,
gdje je 
suma reziduuma funkcije f u svim singularnim točkama unutar konture C.
2. U medicini, trajno zaostala posljedica neke bolesti ili ozljede, koja se očituje poremećajem funkcije oštećenog organa (npr. ograničenjem kretnji u zglobu, smanjenom snagom mišića i dr.). – Rezidualna mokraća, mokraća koja zaostaje u mokraćnome mjehuru nakon pražnjenja, os. kod bolesti prostate.
3. U sociologiji, rezidua, prema V. Paretu, relativno konstantni psihološki temelj društv. akcija, odn. čovjekova društv. ponašanja. Rezidue su, uz derivacije (racionalizacije ili »teorije« kojima društveni akteri objašnjavaju svoje ponašanje) i derivate (izvanjski lik ponašanja), element nelogičkih društvenih akcija. Pareto je razlikovao šest klasa rezidua, od kojih su rezidue klase I (rezidue »kombinacije« koje čovjeka potiču na promjenu, spekulativne radnje i manipulacije) i klase II (rezidue »postojanosti agregata« koje utječu na ustrajanje na postojećem stanju) ključne za razumijevanje njegove teorije elita.
4. Količina djelatne (aktivne) tvari pesticida, dodatnih tvari i produkata njihove razgradnje na biljci ili u biljci, biljnom dijelu, životinjskom proizvodu, prerađevinama, vodi ili tlu. U proizvodima namijenjenima prehrani, u trenutku stavljanja u promet, rezidui ne smiju biti iznad tolerance, maksimalno dozvoljene koncentracije (MDK) djelatne tvari (i proizvoda razgradnje te tvari) nekoga sredstva za zaštitu bilja u namirnici (stočnoj hrani). MDK su za plodove, namirnice, pitku vodu i stočnu hranu propisane posebnim pravilnicima i mijenjaju se u skladu s novim znanstvenim spoznajama. Na sličan način određuju se tolerance i za teške metale, aditive i druge tvari u namirnicama i pitkoj vodi. Rezidui se izražavaju u masenim dijelovima pesticida na milijun masenih dijelova analiziranoga supstrata, tj. pars per million (ppm), u mg/kg ili g/t. Početni je ostatak ona količina koja se nalazi na biljci ili u biljci, odmah nakon primjene pesticida. Ta je količina u pravilu znatno manja od one koja je primijenjena, jer prilikom primjene samo dio dospije na biljku. Brzina razgradnje kod nekih djelatnih tvari označuje se kao vrijeme poluraspada (RL50), tj. vrijeme koje je potrebno da se početni rezidui smanje na polovinu.
