scapigliatura [skapiļatu:'ra] (talijanski: raščupanost), talijanskipostromantički pokret »razbarušenih« (talijanska inačica za franc. bohème), koji je djelovao u sjevernoj Italiji 1860–70. Raznorodnu umjetničku skupinu činili su književnici C. i A. Boito, E. Praga, Cletto Arrighi, Iginio Ugo Tarchetti, C. Dossi i nekolicina slikara. Povezivao ih je bohemsko-anarhični svjetonazor koji se očitovao u angažiranom otporu građanskom moralu, preporodnoj retorici, provincijalizmu i osrednjosti u talijanskoj kulturi. Tipična su obilježja pokreta hiperbolizirani individualizam te neoromantički dualizam kao model življenja i umjetničkog stvaranja, no tragovi scijentističke paradigme očituju se u tematiziranju bolesti i psihopatologije na tragu njezina empirijsko-materijalističkoga usmjerenja. Od europskih književnih modela u talijansku kulturu uveli su fantastičnu novelu (Tarchetti, Boito i dr.) te parodijsko-satiričnu prozu u duhu L. Sternea (Tarchetti). Stilski nejednaka ostvarenja pokreta u širokom su rasponu od melodramskoga patosa do lingvističkoga ekspresionizma (Dossi), tipičnoga za lombardsku tradiciju u oprjeci s Manzonijevim rješenjem standardnoga jezika.
