struka(e): |
ilustracija
SIGET, gravura, XVIII. st.

Siget (madžarski Szigetvár [si'gεtva:r]), grad u jugozapadnoj Madžarskoj (županija Baranya); 10 585 st. (2016). Trgovačko središte poljoprivredne okolice s prehrambenom i metalnom industrijom te proizvodnjom obuće i stakla. Termalno (62 °C) kupalište i lječilište. Očuvana je srednjovjekovna utvrda (poslije dograđivana) s muzejom Sigetske bitke, barokna crkva sv. Roka (džamija iz XVI. st. pregrađena u crkvu 1788) i dr. – Tijekom srednjega vijeka važna utvrda u sklopu ugarske županije Somogy, uz koju se zahvaljujući povoljnu prometnomu položaju razvilo manje gradsko naselje. U doba protuosmanskih ratova Siget je bio izgrađen u snažnu utvrdu. Zbog izuzetna geostrateškoga položaja na putu prema austrijskim zemljama i Beču Osmanlije su Siget tijekom druge polovice XVI. st. dvaput opsjeli: god. 1556., kada ga je obranila posada pod zapovjedništvom Marka Stančića, i početkom kolovoza 1566., kada je Siget okružila osmanska vojska od približno 100 000 ljudi pod zapovjedništvom sultana Sulejmana II. Kanunija, a branio ga grof N. Zrinski s približno 2500 ljudi. Opsada Sigeta započela je 5. kolovoza, a završila 7. rujna pokušajem prodora N. Zrinskog i manjega broja preživjelih branitelja iz njega, prilikom kojega su gotovo svi izginuli. Među nekoliko preživjelih branitelja bio je i kasniji hrvatski ban G. Alapić, te F. Črnko, dijak (tajnik i pisar) i komornik bana N. Zrinskoga koji je sastavio ljetopis Podsjedanje i osvojenje Sigeta. Tijekom opsade umro je i sultan Sulejman II. Kanuni. Za osmanske vlasti Siget je bio također važna tvrđava u sklopu Mohačkoga sandžaka. Oslobođen je 1687. tijekom Velikoga (Bečkoga) rata za oslobođenje (1683–99).

Citiranje:

Siget. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/siget>.