struka(e):

silaža (francuski ensilage), stočna hrana koja se priprema od različita zelenog i sočnog bilja, konzerviranjem spontanim mliječno-kiselim vrenjem što ga uzrokuju odgovarajuće anaerobne bakterije, razgrađujući svojim enzimima šećer do mliječne kiseline te tako steriliziraju i konzerviraju hranu. Siliranjem se smanjuju gubitci hranjivih tvari i poboljšava se hranjiva vrijednost biljne mase, a krma se može spremati po svakom vremenu, bez sušenja na suncu, i mogu se stvarati pričuve. Silaža se najviše iskorištava za hranidbu goveda jer povoljno utječe na proizvodnju mlijeka i zdravstv. stanje stoke.

Za optimalne je uvjete siliranja potrebno da silažna masa bude svježa i čista, da u njoj bude prisutna tzv. minimalna količina šećera (kako bi se oslobodilo toliko mliječne kiseline da pH bude manji od 4,2), da budu osigurani anaerobni uvjeti za djelovanje bakterija mliječno-kiseloga vrenja te da pH bude od 3,5 do 4,2, a temperatura od 25 do 35 °C.

Kiseljenje krme u silosima poznato je od davnine (iz Kartage, starog Egipta, Rima, Azije), a suvremeni se način siliranja počeo provoditi u Njemačkoj oko 1862. Za siliranje se u prvom redu upotrebljava zeleni kukuruz (u voštanoj zriobi), zatim sirak, zeleni suncokret, leptirnjače, trave, krumpir i dr. Siliranjem se mogu iskoristiti i manje vrijedni dijelovi različita poljoprivr. bilja, kao npr. glave i lišće šećerne repe, kukuruzovina, stabljike suncokreta i krumpira. Ponekad se silaži dodaju i dodatci (npr. melasa) i različiti konzervansi (npr. mravlja kiselina) te inokulati koji sadrže bakterije mliječno-kiseloga vrenja.

Citiranje:

silaža. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/silaza>.