simploka

simploka (grč. συμπλοϰή: prepletanje, sjedinjenje), antički naziv za pjesničku figuru ponavljanja u kojoj se iste riječi ponavljaju i na početku i na kraju stiha. Simploka nastaje spajanjem anafore i epifore: To sada gleda on, / To sada misli on, / To sada sanja on. (D. Cesarić, Djetinjstvo). Osim u pjesništvu, simploka je česta retorička figura koja se rabi kao strategija uvjeravanja u političkim i sudskim govorima: Tko je donio zakon? Rul. / Tko je bio izabran? Rul. / Tko je postavio decemvire? Isti taj Rul. (Ciceron)