sjetva, postupak kojim se sjeme radi reprodukcije stavlja u pripremljeno tlo ili na njega. U poljoprivredi se sjemenom, u širem smislu, smatra i ostali biljni materijal koji služi za razmnožavanje (npr. gomolji, podanci, lukovice). U tom slučaju često se rabi i naziv sadnja. Dobro sjeme mora biti zdravo (bez bolesti i štetnika), mora odgovarati sortnim zahtjevima, imati određenu klijavost i čistoću (bez sjemenki korova, zemlje i sl.), određenu masu (apsolutnu i relativnu). Prije sjetve sjeme se često posebno priprema (npr. jarovizacija, inokulacija sjemena leguminoze kvržičnim bakterijama, obradba sredstvima za zaštitu bilja). Vrijeme sjetve ovisi o klimi i vrsti kulture. U krajevima umjerene klime sije se ili u jesen (ozimine) ili u proljeće (jarine). U hladnim se krajevima sije uglavnom u proljeće, a u toplima u jesen. Sjetva se obavlja ručno ili strojem – sijačicom. Ručno se sije omaškom (širom), u kućice i dr. Strojem se sije u redove, trake ili kućice. Pri strojnoj se sjetvi može točno odrediti količina sjemena, sjetva se obavlja brže, troši se manje sjemena, koje se polaže na jednaku određenu dubinu i razmak. Kombiniranim sijačicama mogu se istodobno unositi u tlo i mineralna gnojiva i sredstva za zaštitu bilja. Količina sjemena za sjetvu ovisi o vrsti kulture i cilju uzgoja, ekološkim faktorima, načinu i dobu sjetve.
