struka(e):

spiritizam (prema engl. spirit lat. spiritus: duh, dah), u parapsihologiji i religiologiji, okultistički nauk koji počiva na pretpostavkama da ljudska duša nadživljava tjelesnu smrt, te da je s pomoću određenih osoba (medija) ili tehnika moguća izravna veza s pokojnicima; zazivanje duhova, nekromancija. Zazivanje duhova prakticiralo se u nekim arhaičnim društvima (→ šamanizam), a bilo je poznato i u antičkih naroda (Mezopotamci, stari Egipćani, Kinezi, Indijci, Grci i Rimljani). Premda Stari zavjet zabranjuje zazivanje duhova, kralj Šaul prepuštao se toj praksi. Kao sustavno razrađen nauk i pokret spiritizam se proširio u XIX. st. po Americi i zapadnoj Europi, pa i u intelektualnim i znanstvenim krugovima. Bio je to povratak iracionalnomu nakon razdoblja čistoga racionalizma i skepticizma.

Spiritistički nauk izložio je francuski okultist Allan Kardec (pravim imenom Léon Hippolyte Rivail) u Knjizi duhova (Le Livre des esprits, 1858). Knjiga sadrži naučavanje o besmrtnosti duše, budućem životu, naravi duhova i o mogućnosti njihove veze s ljudima. U njoj su također izložena moralna načela sadašnjega života i budućnosti čovječanstva. Prema spiritističkom nauku, Bog je univerzalna kozmička energija, a ljudski duh, utjelovljen u tijelu (duša), besmrtan je. Čovjek se spašava vlastitim moralnim naporom, a duša čisti uzastopnim reinkarnacijama (nema ih u engleskome spiritizmu). Između dviju reinkarnacija ona postaje lutajući duh, prije nego se nastani u različitim sferama. Za tog lutanja, duh preminuloga može stupiti u vezu s ljudima. To se zbiva na spiritističkim seansama posredstvom medija, osobe čija duša još za života može napustiti tijelo i prepustiti ga lutajućemu duhu i njegovim porukama. Seansu predvodi spirit, osoba koja hipnotizira medija i komunicira s duhom.

Spiritizam su proučavale moderna psihologija i psihopatologija, koje su utvrdile mnoge opsjenarske trikove, ali i neke parapsihološke pojave. Kršćanske crkve, u duhu biblijske tradicije, osuđuju spiritizam. Kao oblik nove religije, spiritizam se osobito raširio u Brazilu i Argentini, a utjecao je i na teozofska društva. (→ okultizam)

Citiranje:

spiritizam. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/spiritizam>.