struka(e):
vidi još:  Krležijana

stih (grč. στίχoς: red, vrsta; stih), način organizacije ili strukturalni element književnog teksta određen specifičnim morfološkim svojstvima. Termin pokriva nekoliko razina upotrebe, koje se razlikuju po stupnju općenitosti. U najširem značenju stih se promatra kao formalno načelo suprotstavljeno proznom iskazu, a na donjoj razini kao konkretna diskretna jedinica stihovnoga teksta (»stihovni redak«). Stih se od proze odvaja posebnim grafičkim aranžmanom, tj. ima književno obilježje granice (autorska orijentacija na stih), jer se granica retka oblikuje neovisno o rubu stranice. To morfološko obilježje ima funkciju signala koji čitatelja usmjerava prema osobitomu načinu recepcije i upućuje ga da pozornost posveti zvukovnim ponavljanjima (ritmu, eufoniji, rimi i dr.). Od početaka književne povijesti do kraja XIX. st., stih je obvezatno imao čvrsta unutarnja obilježja, ponajprije ritmički ustroj, pri čem je granica retka označivala kraj ritmičke cjeline. Kada to nije slučaj, tj. kada se ritmička i sintaktička granica ne podudaraju, govori se o opkoračenju, a kada redak prelazi u iduću strofu, posrijedi je prijenos.

Tradicionalna podjela stiha na kvantitativni, silabički i akcenatsko-silabički računa s primarnom ulogom ritma, a stih se definira kao ritmizirani govor. U toj upotrebi termin »stih« označuje versifikacijski sustav i podrazumijeva jasnu hijerarhiju pojedinih komponenata. Kako je najveći dio stihovno organiziranih tekstova bio podređen planskomu nacrtu (»metru«), terminom »stih« obično se označuje i metrička razina. U različitim tradicijama razvili su se i stabilizirali poznati metri (antički heksametar, jampski pentametar, aleksandrinac, dvostruko rimovani dvanaesterac i sl.), kombinirani u poznate strofičke oblike (elegijski distih, tercina, oktava, sestina, kvartina). Odnos između ritma, kao konkretne osjetilne pulsacije, i metra, kao sheme koja nadzire pravilan ritmički tok, i danas je povlašteni predmet stihovne analize. Upotrebom u tradiciji standardni oblici dobivaju značenje pa se stih nadaje i kao književnopovijesna činjenica, odn. znak koji ravnopravno sudjeluje u kreiranju cjelokupnoga smisla stihovnog iskaza. U posljednjih tridesetak godina proučavanje stiha sve više pozornosti pridaje stihovnoj semantici, odn. funkcionalnim obilježjima pojedinih oblika.

Svi dulji metri imaju cezuru, tj. stabilnu sintaktičku granicu iza pojedinoga sloga. U silabičkom stihu cezura je, uz jednak broj slogova, temeljni ritmički orijentir, a u kvantitativnom i akcenatskom stihu ima funkciju sekundarnoga ritmičkoga signala. Kada ritmički signal izostane na predviđenome mjestu, posrijedi je tzv. prevareno očekivanje, a kada se u akcenatskom stihu ritmički udar pojavi u slabom vremenu (kada metrička shema to ne predviđa), riječ je o sinkopiranju, kao posebno izraženom prevarenom očekivanju.

Od pojave slobodnoga stiha (vers libre) u Francuskoj potkraj XIX. st. stihovno se polje korjenito izmijenilo pa je došlo i do redefinicije temeljnih obilježja stihovnosti, a metrika kao tradicionalna disciplina transformirala se u teoriju stiha. Premda su rani slobodni stihovi bili čvrsto oslonjeni na metrički (»vezani«) stih, daljnji je razvoj doveo do oblika u kojima ritam nije neizostavno svojstvo stihovnoga govora. Budući da je formalno sličnih pojava bilo i u starijim razdobljima (Pindarova ritmika, stih biblijskih psalama, njemački »slobodni ritmi«), teoretičari u posljednje doba stih definiraju znatno fleksibilnije; opće suglasje nije postignuto, ali se iskristalizirala spoznaja da nove pojave nisu shvatljive u starom konceptualnom okviru pa se stih definira pluralistički (nižom teorijskom razinom), a pitanje hijerarhije pojedinih komponenata (grafika, ritam, eufonija, strofika, sintaksa) prepušta analizi konkretnih tekstova. Osobit je slučaj i pojava vizualnoga pjesništva u XX. st. (Apollinaireovi kaligrami, »konkretna poezija«), koje se polemički odnosi prema tradicionalnoj podjeli na stih i prozu, ali upućuje čitatelja na plan izraza i višesmjerno čitanje teksta, te se tumači kao rubna stihovna pojava.

Citiranje:

stih. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/stih>.