teratogeneza (grč. τέρας, genitiv τέρατος: nakaza + -geneza), proces nastanka nakaznosti u ljudi, životinja i biljaka. Poremećaj embrionalnoga razvoja i nastajanje nakaznosti mogu uzrokovati različiti teratogeni čimbenici ili teratogeni: lijekovi, kemikalije, ionizirajuće zračenje, virusi, bakterije te nasljedni genski poremećaji (mutacije gena, anomalije kromosoma). Teratogene su kemikalije neki aditivi, pesticidi (fungicidi, herbicidi, insekticidi), industrijska otapala, alkohol, nikotin, droge i androgeni hormoni. Za neke je lijekove potvrđena njihova teratogenost, npr. talidomid, a kinin, aspirin i neki antibiotici mogući su teratogeni. Većina teratogenih čimbenika djeluje samo u određenom razdoblju embrionalnoga razvoja, pa stupanj izraženosti nakaznosti ovisi o jačini djelovanja toga čimbenika. Vrsta nakaznosti ovisi o stupnju razvoja određenog organa ili dijela tijela u trenutku djelovanja teratogenoga čimbenika. Kako se razdoblja razvoja pojedinih organa preklapaju, a teratogeni čimbenici mogu dugo djelovati na organizam, može se pojaviti nakaznost više organa ili organskih sustava. Teratogenezom, osim promjene oblika, nastaju strukturne i funkcionalne promjene ploda, zastoj u rastu ploda unutar maternice, a izloženost jakim teratogenim čimbenicima može uzrokovati smrt ploda ili transplacentnu kancerogenezu (izloženost majke nekim teratogenim čimbenicima potiče kancerogenezu te pojavu malignih bolesti u djece nakon poroda). U čovjeka su kritično razdoblje za teratogenezu prva tri mjeseca trudnoće. Znanost koja se bavi uzrocima, razvojem, opisivanjem i klasifikacijom nakaznosti naziva se teratologija ili dismorfologija; to je interdisciplinarno područje koje uključuje patologiju, razvojnu biologiju, genetiku, embriologiju i onkologiju. Eksperimentalna teratologija ispituje i pronalazi mehanizme teratogeneze na pokusnim životinjama.
