tik (franc. tic: trzaj), kratki, nagli, nevoljni pokret mišića koji se stalno ponavlja na isti način. Očituje se kao žmirkanje ili trzanje usnama, ramenima, glavom i sl. Uglavnom je riječ o nevoljnom trzaju jednoga mišića (monosimptomatski oblik), ali ako se ne liječi može prijeći u trzanje više mišića (polisimptomatski oblik), uz koji se mogu javljati i neželjeni zvukovi (fonatorni oblik). Osoba je svjesna tika i može ga ponoviti, a uz posebnu usredotočenost može ga i odgoditi. Tik se najčešće pojavljuje između pete i jedanaeste godine života, češće u dječaka. Može biti posljedica org. oštećenja živčanoga sustava, ali je češće psihičkoga podrijetla te nastaje kao posljedica konflikta između djetetovih mogućnosti i očekivanja okoline (npr. pedantnost roditelja), čime se ometa djetetova spontanost. Liječi se psihoterapijski, a liječenje je dugotrajno.
