transpozicija (prema lat. transpositus: prenesen, premješten).
1. Prijenos, premetanje, prebacivanje, premještanje; preoblikovanje, pretvorba (metaforička transpozicija značenja, transpozicija događajnoga u pripovjedno).
2. U medicini, operativno premještanje nekog organa radi liječenja, npr. transpozicija tetive ili mišića koji će preuzeti funkciju kljenutoga mišića.
3. U biologiji → transpozoni
4. U glazbi, povišenje ili sniženje svih tonskih visina nekoga notnog zapisa za točno određeni interval. Poduzima se nerijetko i tijekom same izvedbe. Primjenjuje se najčešće kod promjena izvođačkoga sastava (instrumenta ili glasa), a zbog različitosti melodijskih opsega i specifičnosti registara. Glazbeni instrumenti koji prirodno ne sviraju notirane tonske visine već ih transponiraju tijekom izvedbe nazivaju se transponirajući glazbeni instrumenti.