struka(e):

urbanizacija (prema lat. urbanus: gradski), porast udjela gradskoga (urbanoga) stanovništva; proces širenja grad. načina života. Pojam urbanizacije obuhvaća prostorno širenje postojećih i nastanak novih gradova, preobrazbu općega stanja urbaniziranosti teritorija neke zemlje: smanjivanje broja seoskih i mješovitih naselja, porast broja manjih, srednjih i velikih urbanih središta, porast koncentracije središnjih urbanih funkcija (financijskih, proizvodnih, obrazovnih, kulturnih) u najvećim naseljima te širenje utjecaja najvećih gradova na ukupan teritorij neke zemlje. Urbanizacija istodobno obuhvaća proces napuštanja sela i seljenja stanovništva u gradove (deruralizacija) te napuštanje poljoprivredne u zamjenu za neke druge djelatnosti (deagrarizacija). Urbanizacija je globalan proces, a posebno je intenzivna u nerazvijenijim zemljama, u kojima poprima drastične razmjere dovodeći do izrazitoga porasta broja stanovnika u najvećim gradovima, → megalopolisima, i, posljedično, do problemâ organizacije života u njima te do porasta broja gradova s više od 100 000 st. Za razliku od nerazvijenih zemalja, proces urbanizacije znatno je stabilniji u, već odavno urbaniziranim, zemljama Zapadne Europe i SAD-u, u kojima je od 1950-ih zamjetna tendencija pada broja stanovnika u najvećim gradovima i preseljavanja stanovništva u suburbije (→ metropolitanizacija). – Početci urbanizacije smještaju se u sred. XVIII. st. Njezin temeljni uzrok bila je industr. revolucija, koju je pratio nagli razvoj prometa i povećanje broja stanovnika u najrazvijenijim središtima, gradovima. Osim značajnih ekon. elemenata (ponuda posla u gradovima), bitan pokretač urbanizacije bila je i želja za sudjelovanjem u grad. životu, njegovim ritualima, ali i u samoj ideji življenja u najrazvijenijim, najciviliziranijim i najpoznatijim dijelovima svijeta. Istodobno, život na selu činio se promašenim i besperspektivnim. Među najznačajnije poticaje urbanizacije ubrajaju se povećanje proizvodnosti rada u poljoprivredi, smanjenje potrebe rada na selu, usitnjavanje seoskoga poljoprivr. posjeda i osiromašenje seljaka, razvoj industrije, povećavanje uslužnoga sektora, koji nudi mogućnosti zapošljavanja, lakši i bolji uvjeti života u gradu. Gotovo sve urbane → utopije sadržavale su i ograničenja veličine naselja (na 2000 do, najčešće, 50 000 st.), smatrajući da se time postiže i kvalitetniji život. Međutim, suvremeni tijekovi urbanizacije doveli su do pojave prevelikih naselja, metropolitanskih područja i megalopolisa, u kojima su veličina, broj i masovnost postali osnovno mjerilo. Današnji najveći gradovi imaju nekoliko desetaka milijuna stanovnika pa se predviđa nastajanje potpuno urbaniziranih velikih područja Zemlje, globalnoga grada ekumenopolisa. Posljedica je ubrzane urbanizacije i osiromašenje sela pa i njihovo potpuno odumiranje. U Hrvatskoj se predviđa nestanak niza malih i vrlo malih sela koja nemaju ekon. osnovicu za preživljavanje. U tim je krajevima do pojačane deruralizacije došlo nakon 1945., kada su seljaci masovno dolazili u gradove kako bi omogućili razvoj u njima okupljene bazične industrije. Kao rezultat, pojavila se i posebna kategorija stanovništva, tzv. radnici-seljaci, koji su dnevno migrirali iz seoske u grad. sredinu i natrag. Suvremeni gradovi povećavaju se prvenstveno doseljavanjem novih stanovnika iz ruralnih područja, a u mnogo se manjoj mjeri grad. stanovništvo reproducira »iznutra« (do 30%). Urbanizacija je najčešće i posljedica i uzrok dubokih društveno-ekon. promjena. Smanjivanjem uloge i važnosti sela, nestaje i značaj proširene obitelji, koja je obično bila proizvodno-potrošna zajednica, a dolazi do pojave tzv. nuklearne grad. obitelji, koja je potrošnoga tipa i najčešće ju čine dvije odrasle osobe, obično obje zaposlene, te jedno ili dvoje djece. – Stupanj urbaniziranosti zemlje ili regije najčešće se mjeri odnosom broja grad. stanovništva prema broju ukupnoga stanovništva, odn. koeficijentom urbanizacije: Ku = Sg/St (Sg označava gradsko stanovništvo, a St ukupno stanovništvo). Do 1995. najurbaniziranija zemlja na svijetu bila je Velika Britanija, a danas je to Australija. Specifičan je primjer grada države Singapur, sa stupnjem urbaniziranosti od 100%. Istodobno, neke afr. zemlje imaju stupanj urbaniziranosti od samo nekoliko postotaka zbog snažne agrarne strukture i rijetke naseljenosti područja. Stupanj urbaniziranosti može se mjeriti i gustoćom naselja na 1000 km²: što je veća gustoća, viši je i stupanj urbaniziranosti, i obratno. S prostornoga stajališta, snažna urbanizacija izvor je velikih problema u planiranju razvoja gradova zbog tendencije da se stanovništvo koncentrira u nekim regijama pa nastaju višemilijunske aglomeracije grad. stanovništva, posebno izražene u nekim → konurbacijama: Rajna–Ruhr; ist. obala SAD-a, gdje se nalazi nekoliko najvećih svj. megalopolisa; megalopolisko područje Tokyo–Yokohama u Japanu, i dr. U Hrvatskoj su tendencije stvaranja metropolitanskih područja visoke koncentracije i gustoće naseljenosti izražene u Zagrebačkoj županiji, na splitskom te na riječkom području. – U Hrvatskoj se proces urbanizacije odvija različito, ovisno o aspektima naslijeđa, obilježjima teritorija i drugim, pretežno ekon. procesima. Najurbaniziraniji dio Hrvatske obalni je pojas, u kojem se nalazi nekoliko urbanih središta veličine 50 000 do 250 000 stanovnika (Dubrovnik, Split, Šibenik, Zadar, Rijeka, Pula), zatim pojedinačna veća središta u kontinentalnom području u rasponu od 100 000 do 800 000 st. (Zagreb, Osijek), te niz manjih i srednjih gradova (Varaždin, Bjelovar, Križevci) koji čine osnovicu nastavka urbanizacije. Veliki su problem gotovo u potpunosti »ispražnjena« područja (Lika, Gorski kotar, Zagora), koja su i povijesno bila vrlo slabo naseljena, a razvoj naselja u obalnom pojasu potaknuo je daljnje iseljavanje, dok otoci stanovništvo gube već desetljećima.

Citiranje:

urbanizacija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/urbanizacija>.