struka(e):

versifikacija (lat. versificatio, od versus: redak; stih + -ficatio: fikacija), termin koji u najširem smislu označuje građenje stihova, pretvaranje proznoga teksta u stihovni tekst, ili samo umijeće sastavljanja stihova. U užem smislu, versifikacija je znanost o nastanku, tvorbi, građenju stihova, pa je tada podudarna s metrikom, prozodijom ili s teorijom stiha, koja proučava prirodu stiha, njegovo značenje u književnosti i strukturu svih pojavnih stihovnih oblika. Promatrana kao određeni sustav, versifikacija može biti kvantitativna (naziva se i metričkom, antičkom ili klasičnom), silabička (naziva se i slogovnom) i akcenatska (naziva se i naglasnom, kvalitativnom ili tonskom). Kvantitativna versifikacija temelji se na činjenici da su se u grčkoj i latinskoj književnosti stihovi pjevali ili govorili tako da su se mogli razlikovati dugi i kratki slogovi; njihovim pravilnim rasporedom dobiva se temeljna ritmičko-melodijska jedinica → stopa, a najviša je oblikovna jedinica u toj versifikaciji → strofa. U silabičkoj je versifikaciji temeljno načelo pravljenja stihova broj slogova u svakom stihu (→ silabički stih). Akcenatska versifikacija, osim na podudarnost redaka u stihovnom nizu, težište stavlja na pravilan raspored naglašenih i nenaglašenih slogova u svakom pojedinom retku. Silabički se versifikacijski sustav najčešće povezuje s akcenatskim u akcenatsko-silabički sustav. – Hrvatska se versifikacija, poput drugih nacionalnih versifikacija, mijenjala tijekom povijesti. Od prvih zabilježenih pojava stihovno ustrojenoga govora do polovice XIX. st. prevladavala je silabička versifikacija, potom akcenatska do prve polovice XX. st., kada dolazi do širenja → slobodnoga stiha. (→ prozodija; stih; ritam)

Citiranje:

versifikacija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/versifikacija>.