struka(e):

vođa.

1. U psihologiji, osoba koja ima dominantan položaj u društv. strukturi s obzirom na utjecaj što ga ima na ciljeve skupine te norme i standarde ponašanja njezinih članova. Katkad se naziv vođa rabi samo kada njegova moć i utjecaj proizlaze iz privrženosti sljedbenika i njihove spremnosti da prihvate takav utjecaj. Kada je moć te osobe nominalna, izvana određena i nametnuta tako da njezin utjecaj nije dobrovoljno prihvaćen, koriste se drugi nazivi, npr. glavar i sl. – Osoba s osobinama koje ju čine pogodnom za utjecanje na druge. Koje su to osobine, ovisi o okolnostima u kojima se vodstvo ostvaruje.

2. U politologiji, naziv za nositelja polit. vlasti ili predvodnika određene političke, društvene ili vojne skupine koja počiva na autoritetu jedne osobe. Za M. Webera načelo vođe svojstveno je organizacijama koje se temelje na karizmatskom autoritetu, koji podrazumijeva vjerovanje u nadnaravne sposobnosti vođe. Načelo vođe pojavljuje se u određenim političkim, najčešće totalitarnim i autoritarnim poredcima, koji se temelje na kultu ličnosti vođe (primjerice A. Hitler, kao »Führer« u njem. nacionalsocijalizmu, B. Mussolini, kao »Duce« u tal. fašizmu, itd.) u čiji se autoritet i nadnaravne osobine bezrezervno i nekritički vjeruje.

Citiranje:

vođa. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/vodja>.