zrakaši (Radiolaria), red morskih planktonskih praživotinja (Protozoa) iz razreda korjenonožaca (Rhizopoda). Tijelo im se sastoji od središnje pseudohitinske čahurice (kapsule), u kojoj se nalazi dio tijela što se naziva endoplazma, a dio izvan nje ektoplazma. Većina zrakaša uz tu čahuru ima i pravilnu skeletnu kućicu raznolikih, najčešće kuglastih i kacigasto-zvonolikih oblika, od amorfnoga silicijeva dioksida (SiO2 · nH2O) ili od stroncijeva sulfata. U mnogih se po površini tijela pojavljuju zrakasto (otuda ime) poredane silicijske iglice, a u nekih kroz rupičastu ljusku prolaze pseudopodiji. Ekstrakapsularna citoplazma ili calymma sadrži želatinoznu tvar s vakuolama, u kojoj žive simbiotske zelene alge zooksantele. Zrakaši su u prosjeku veličine 0,15 mm (od 100 μm do 2 mm). Rešetkasti kostur kućice s bodljama upućuje na planktonski način njihova života. Razmnožavaju se nespolno (diobom) i spolno (gametama). Žive uglavnom u toplim morima, gdje su sastavni dio zooplanktona, od površine do dubina od 5000 m. Poznati su od kambrija. Zbog postojanosti skeletne kućice služe kao provodni fosili prilikom određivanja starosti geoloških naslaga. Kosturi zrakaša čine radiolarijske muljeve i litificirane stijene radiolarite (npr. 360 m visok masiv na otoku Barbados). Vrlo raširena vrsta jest Acanthometron elasticum. U Jadranu je česta tzv. morska hladetina (Thalassicola pelagica).
